Franjo Ksaver Kuhač rođen je 1834. godine u Osijeku u njemačkoj obitelji kao Franz Xaver Koch. Kuhaču je sklonost za narodnu glazbu pobudio preporodni zanos koji je početkom 1840-ih prožeo kulturni život Osijeka. Osim što je njegova obitelj prijateljevala s istaknutim članovima narodnog preporoda, Kuhač je završio gimnaziju koju su vodili franjevci, ljubitelji narodne glazbe "… te je tako, kako je sam isticao, odrastao i u sferi hrvatske glazbe" (Marošević, 2009: 235). Svoj jak i izražen hrvatski nacionalni osjećaj potvrdio je i promjenom njemačkog prezimena Koch u Kuhač (ibid.).
Priklonivši se ideji Iliraca o južnoslavenskoj uzajamnosti, Kuhač je svojim terenskim istraživanjima obuhvatio sve zemlje slavenskoga juga. Na terenu je zapisivao i stariju i noviju tradicijsku glazbu, pa čak i najnoviju popularnu koja je imala neku naznaku nacionalne osobitosti. Analizirao je tradicijsku glazbu različitih naroda te je smatrao da upravo živuća folklorna glazba, kako "pučka" (seoska) tako i "varoška" (gradska), pruža najbolju osnovu za stvaranje nacionalne glazbe koja bi trebala biti suvremena, a ne glazba prošlosti (Marošević, 2009).
Dokument o ulasku predmeta Zbirke Franjo K. Kuhač u Etnografski muzej 1920., Arhiva EMZ
Uvjerenje o vrijednosti narodne glazbe, potrebe njezina proučavanja, kao i razvijanja umjetničkog glazbenog stvaralaštva na njezinim osnovama, postalo je glavnim pokretačem i idejom vodiljom Kuhačeva budućeg djelovanja.
Tijekom terenskih istraživanja u razdoblju između 1857. i 1886.g., Kuhač je prikupio 56 glazbala koja su danas pohranjena u Etnografskom muzeju. Svoju je zbirku prodao Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu na temelju kupoprodajnog akta od 16. ožujka 1886. Prema dokumentu iz arhiva Hrvatskoga glazbenog zavoda (Arhiv I – 20/1886) Kuhač je podnio, uz "Popis narodnih glasbala Kuhačeve zbirke", i ponudu o prodaji iste zbirke za svotu od 100 forinti. Hrvatski glazbeni zavod otkupio ju je za navedenu cijenu, a zaprimio Johann Oertl dana 23. ožujka 1886. Tamo je bila pohranjena 34 godine nakon čega ju je Hrvatski glazbeni zavod predao na trajnu pohranu Etnografskom muzeju dana 7. studenoga 1920., gdje je i danas pohranjena kao dio fundusa Etnografskog muzeja (Arhiv HGZ I-7/1920; v. Galin, 1984b: 12).
Franjo Ksaver Kuhač umire 1911. godine u Zagrebu.
Glazbala koja je prikupio od izuzetnog su značaja, ne samo iz razloga što se radi o najstarijim sačuvanim primjercima od kojih su neki stari i preko 250 godina, nego i stoga što određeni primjerci ukazuju na kontinuitet glazbenih tradicija na određenom području.
Vidi više:
Hrvatski glazbeni zavod - Zbirka glazbala Franje Ksavera Kuhača
